Letizia Zadravec jedna je od najtraženijih cvjećarki u Hrvatskoj, a svoju cvjećaru ima u Varaždinu, što je dobro znano svim Varaždincima, ali i u Zagrebu. Nakon brojnih priznanja i nagrada koje je do sada primila za svoj kreativan rad, osjećali smo se pozvanima da s ovom Varaždinkom, koja inspiraciju pronalazi u svakom danu i ljudima, napravimo intervju i bolju ju upoznamo.
Ulaskom u Latiziinu cvjećaru u Varaždinu, zakoračili smo u bajkoviti svijet božićnih drvca, vijenčića, aranžmana i brojnih ukrasa, koji odaju vrijedne i kreativne ruke koje vješto ostvaruju sve što njezina mašta zamisli. U ugodnom druženju, Letizia nam je ispričala kako je tekao njezin životni put florealistice, a odala nam je i tajnu svog uspjeha, odnosno po čemu se njezina ponuda razlikuje od ponuda drugih cvjećara. Iako na prvu možda djeluje strože, razgovarajući s njom zapravo upoznate ženu jakog karaktera i čvrstog stava koja voli svoj život.
Zameci Letiziine cvjećarske karijere nalaze se u djetinjstvu, kada je kao djevojčica pomagala svojim roditeljima koji su imali malu cvjećaru na varaždinskom placu.
- Moja majka je bila invalid i odmalena sam joj morala puno pomagati što je doprinijelo razvoju moje kreativnosti, ali to mi je teško 'padalo' jer, kada bi moji vršnjaci išli na kupanje i šetnje, ja sam morala pomagati.
- Kada ste odlučili da se time želite ozbiljno baviti?
- S 18 godina pobijedila sam na međunarodnom natjecanju u Varaždinu kada sam osmislila cvjetnu dekoraciju na temu vjenčanja, a u komisiji je bio sada pokojni Ivan Rabuzin. Nisam se uopće nadala pobjedi, budući da sam bila najmlađa i to mi je bilo prvo natjecanje. Nakon toga sam osjetila želju i potrebu da se i dalje želim dokazivati u tome, što me dodatno motiviralo.
- Samohrana ste majka kćeri Mesqael. Je li bilo teško uskladiti majčinstvo i karijeru?
- Bilo je jako teško, no tu su mi roditelji puno pomagali i uskakali oko djeteta, a ja sam mogla preuzeti posao i obaveze oko toga. Zbog toga smo svi jako povezani.
- Ide li kćer Mesqael Vašim stopama i od kuda to neobično ime?
- Djelomično ide, no paralelno izgrađuje sebe i traži vlastite puteve koji su joj otvoreni. Ime Mesqual preuzela sam iz jedne knjige, a to je inače vrsta kaktusa koji cvate najljepšim cvijetom i sinonim je za snove. Oduvijek sam znala da ću imati kćer i da će nositi to ime.
- U posljednje ste vrijeme velikim dijelom fokusirani na vjenčanja. Jesu li mladenke zahtjevne po pitanju odabira dekoracije?
- To je zahtjevno jer većina mladih žena ima svoje bajkovite snove i želje koje žele ostvariti na svojem vjenčanju, a s obzirom na trenutnu financijsku situaciju, to je ponekad malo teže. Tada se ja osjećam pozvano da ispunim njihove želje, koliko god je to moguće.
- Djelatnost ste proširili i na zagrebačko područje. Kako ste prihvaćeni u metropoli?
- U Zagrebu smo otvorili showroom gdje mladenci mogu dobiti sve potrebne informacije i dogovor oko daljnjih koraka. Bilo je neminovno krenuti u Zagreb jer je Varaždin postao premalo tržište, iako sam strepila od izlaska na veliku scenu, budući da u Zagrebu imate svašta. No, u Zagrebu imate najmanje kvalitete, a kvaliteta se uvijek prepozna i traži.
- U čemu je tajna Vašeg uspjeha? Po čemu se razlikujete od ostalih cvjećara?
- Ja ne radim svoj posao, već živim svoj posao u svakom trenutku. Moj radni dan traje 10, 12 sati, uključujući vikende, praznike i blagdane, no to je moj način života. Sretna sam što danas više ne moram raditi zbog egzistencijalnih razloga koji bi me opterećivali, već isključivo zbog gušta. To također doprinosi razlici između mene i ostalih kolega koji se bave tim poslom. Uostalom, tu je i moj osobni pristup i spremnost da potrošim 2 sata na upoznavanje klijenta.
- Vaše cvjetne dekoracije zaista su maštovite. Od kuda crpite inspiraciju?
- Inspiriraju me moji klijenti, njihova osobnost. Trudim se osjetiti i upoznati osobu i ukoliko ju uspijem doživjeti, to je onda to.
- Inspirira li Vas Varaždin i kako je poslovati ovdje?
- Volim Varaždin iako je to premala sredina za velike poslove i za dugoročnu ekskluzivu. Bez obzira na kreativnost, uvijek moramo biti svjesni financijske situacije. Međutim, uspjeli smo se održati 20-tak godina.
- Kako bi okarakterizirali sebe kao osobu?
- Po prirodi sam perfekcionist, ali i jako znatiželjna i to me tjera naprijed. Svakog dana se educiram, pronalazim nova rješenja i ideje. Volim sve zapažati, jako sam uporna i ne posustajem lako.
- Da niste cvjećarka, što bi bili?
- Nekada davno htjela sam studirati medicinu, osobito psihijatriju. Ako se jednog dana povućem iz ovog posla, voljela bih se baviti psihologijom.
- Prilikom našeg razgovora, izjavili ste kako volite svoj život. U čemu još uživate, osim u svojem poslu? Da li bi nešto mijenjali u svojem životu?
- Volim sve. Volim se družiti, putovati, jesti, slušati dobru glazbu, čitati, uživati u umjetnosti. Baš sam pravi hedonist i ništa mi nije teško napraviti. Svakog dana steknem neko novo iskustvo koje me veseli i oplemenjuje. Zadovoljna sam svojim životom i ništa ne bih mijenjala. Problem je jedino što imam premalo vremena za sve što bih htjela. Naposljetku, važno je da čovjek dočeka starost zadovoljan svojim proživljenim životom.
